gayflagU zadnje vrijeme jedna od aktualnijih tema u medijima, kako zbog silnih inicijativa tako i zbog nedavnih događaja koji su punili novinske stupce, su prava homoseksualaca i homoseksualnih skupina, tj. nepostojanje i potraživanje prava istih. U susjednom gradu Splitu tako je nedavno održan i treći Pride, točnije, treća “Povorka ponosa”, na kojoj je sudjelovala i nekolicima mladih iz Kaštela. Iako veliki dio kaštelanskih medija kao i samih kaštelana odlučno ignorira činjenicu da ova skupina ljudi postoji i živi u našem gradu, mi smo odlučili pružiti priliku mladim homoseksualcima iz Kaštela da kažu svoj stav o ovoj manifestaciji kao i o pravima homoseksualaca općenito.

Kontaktirali smo tako Ljubomira Mateljana, kaštelanskog LGBT aktivista koji je kao koordinator R!špeta bio direktno uključen u stvaranje i realizaciju Splitskog Pridea te mladog homoseksualca iz Kaštela koji je zbog specifičnosti svojih stavova želio ostati anoniman te će u daljnjem tekstu biti oslovljavan kao X.Y, a što oni misle o ovom pitanju možete pročitati u ostatku teksta.

X.Y.

“Iako sam gay ne podržavam ovu vrstu gay pridea. Mislim da se radi o jako isforsiranoj priči nekolicine nezadovoljnih i nesretnih ljudi koji preuzimaju organizaciju eventa i predstavljaju se kao glasnogovornici daleko veće skupine ljudi nego sto se pojavljuje tamo pritom si dajući na osjećaju bitnosti. Koncept nije loš, međutim aktivizam je potrebno provoditi svakodnevno, u edukaciji te komunikaciji s ljudima, razgovoru i raspravi jedan na jedan. Upravo to nedostaje Prideu. Cijeli događaj odiše agresivnošću, predstavljaju se krive vrijednosti te je nerijetko i sam istup jako vulgaran. Također, osobito me smeta vrijeđanje vjere i skoro pa fašističko vrijeđanje drugih odlika razmišljanja, pa se pederi i lezbe koji se predstavljaju kao jako tolerantni nečesto oboružaju netolerancijom prema ostalima. Svakako je bitno da se poštuju ljudska prava, da se ne obezvrjeđuje nečiji život na osnovi seksualne orijentacije te da za sve ljude vrijede jednaka pravila i zakoni, međutim često se u samom prideu mnogo manje spominju prava pa sve skupa prelazi u ekces, kao da sudionici i organizatori vape za krvlju i nasiljem prema njima kako bi se mesijanski predstavili kao žrtve misleći da je to jedini način senzibiliziranja javnosti. Pritom se sve pretvara u kult žrtvovanja nekolicine ljudi za opće dobro.

Medijski istupi pojedinaca iz LGBT pokreta su također uvredljivi cak i za velik broj homoseksualaca, što znam iz osobnog iskustva. Primjerice gostovanje Mime Stanic kod Stankovica Nu2 je zaista bilo teško gledljivo, jer upravo takvi istupi narušavaju poziciju komoseksualaca u društvu. Ona je u samo sat vremena predstavila sve situacije protiv kojih su se žene godinama borile kad su tražile sva svoja prava, ona svoju homoseksualna obitelj vidi jako patrijahalno, sebe u ulozi velikog oca, a svoju djevojku kao podložnu submisivnu glupaču koja nema pravo na mišljenje te prati svoju očinsku figuru kroz život, slijepo i bez pogovora. Ne bi li se homoseksualci trebali boriti upravo za ravnopravnost koju bi također trebali primjenjivati i u svojim vezama? Nadalje, situacija se dovodi do apsurda kad dođe do pitanja posvajanja djece, od čega smo miljama daleko jer je toliko više gorućih pitanja i problema koje muče homoseksualce.

Bitno je shvatiti da pride u Splitu i Zagrebu nisu svi homoseksualci, to je samo jedan dio, manjina homoseksualaca koji imaju hrabrosti samo jedan dan u godini nositi opskurnu odjeću i ponašati se van društvenih normi, rasklašeno i divlje, te pritom ta slika zasigurno nije ugodna jednoj obitelji i djeci u vrtićkoj dobi od primjerice 6,7 godina kojima je neshvatljivo zašto je dečko u Barbie minici a njegove bradavice su spojene lancem te ga netko liže po pazuhu. Naravno, karikiram, ali to je tužna hrvatska stvarnost pridea. Homoseksualci nisu i ne moraju svi biti prijatelji i braća, nisu svi homoseksualci prekrasni i dobri ljudi vrijedni imanja djece i obitelji, kao sto nisu ni heteroseksualci, među homoseksualcima također postoji zločin, silovanje kao i ostale vrste seksualnih i inih devijacija i zločina. Svakako mislim da treba izbjegavati sektarenje, koje je sveprisutno u homoseksualnom, počesto jako promiskuitetnom krugu ljudi. Čemu postojanje gay saune ili gay teretane, koja je ionako samo paravan za traženje seksualnog partnera, uglavnom jednokratno? Zar vam za to treba brak? Da se oženi čovjek kojeg upoznate u gay sauni i jedini interes koji vas veze za njega je oznojeno tijelo, mokra kosa i muški falus? Čemu gay samoposluga? Pederski kruh se razlikuje od ostalih? Pederska pašteta je druge boje i boljih sastojaka? Pored takve separacije nije ni čudno da osuđivanje većine raste te da se slika o homoseksualcima iskrivljuje. Upravo to i jest moj najveći problem i razlog neodlaska na pride – ja nisam sve ono što oni jesu i smatram da homoseksualna zajednica ne moze disati zajedno kao jedno jer mi nismo jedno. Mi smo ljudi potpuno različitih interesa, profesija, životnih afinitieta, a jedino sto nas spaja je ljubav prema istom spolu. A to nikako nije dovoljno da bismo mogli postati jedno.

Stoga smatram da koliko god treba senzibilizirati javnost i educirati i postojanju homosekualizma, toliko treba educirati i homoseksualce koji silom prilika, možda zbog uvjeta u kojima žive, postaju nesretni, isfrustrirani i loši ljudi koji čeznu za pažnjom na krivi način i iz krivih pobuda. Na ovaj način počesto kao skupina koja dozvoljava da nas oni predstavljau samo postižemo kontraefekt. Na koncu, ipak smatram da pride nije nepoiteban, samo je pitanje kako, gdje i na koji način.”

Nakon što je X.Y. iznio stavove koji su u suštini suprotni od onoga što zastupaju Pride i njegovi organizatori, kontaktirali smo Ljubomira, mladog kaštelana i koordinatora R!špeta te njegov komentar prenosimo u cijelosti:

“Poštovani,
Stav organizatora Split Pridea 2013. je takav da u debate s pojedincima ili organizacijama koje ne prepoznaju LGBT prava kao ljudska prava ne ulazimo. Čvrstog smo uvjerenja da prava LGBT osoba ne bi smjela biti diskutirana, već inzistiramo na realizaciji naših prava kroz zakone.

Hvala Vam na interesu, uz srdačan pozdrav!

Ljubomir Mateljan

koordinator R!špeta

 

Zanima nas i Vaš stav, stoga svoje mišljenje o ovom pitanju slobodno ostavite u komentarima.


3 Comments

user1 · 10.06.2013 at 16:25

Gay parade je katastrofa iz razloga što se troši ogromna svota novca (bila je priča oko 1 000 000 kuna ) na zaštitu homoseksualaca. Taj novac i ta parada su se mogli usmjeriti za nešto korisnije kao što je pomaganje onima koji nemaju, koji su bolesni ili ljudima koji nemaju posao. Žao mi je što se svi nezaposleni u dalmaciji neskupe i svaki dan rade parade po splitu, kaštelima i dalmaciji. Nezaposlenih je puno više i potrebnije im je, a sigurno ima i nezaposlenih homoseksualaca… Država se raspada a oni gledaju kako če organizirat parade…

viper · 11.06.2013 at 19:39

meni je zaj sta se lova trosi za osiguranje na utakmicama. ja bi da se utkamice ukinu i da se taj novac da ovima sta si nabroja. i da se onaj kriz i tuđman prodaju i od te love da se placaju osiguranja u aktivizmu za ljudska prava.

Ljubomir Mateljan -koordinator udruge R!špet · 24.06.2013 at 19:58

vlastito dostojanstvo mi ne dopušta nereagirati na mladog gospodina “X.Y.” (!):

“Iako sam gay ne podržavam ovu vrstu gay pridea. Mislim da se radi o jako isforsiranoj priči nekolicine nezadovoljnih i nesretnih ljudi koji preuzimaju organizaciju eventa i predstavljaju se kao glasnogovornici daleko veće skupine ljudi nego sto se pojavljuje tamo pritom si dajući na osjećaju bitnosti.”

– “Nekolicina nezadovoljnih i nesretnih ljudi” koji su organizirali Split Pride učinili su to upravo, istina, kao predstavnici zajednice i reprezentiraju svaku i svakog onog koji podržavaju naše napore kako bi, naprimjer, mladom gospodinu ili dami “X.Y.” [baš onih koji se moraju skrivati] omogućili potpunu ravnoprqavnost u društvu u kojem svi zajedno živimo. Pa čak i onih među nama koji se, rekao bih, ustručavaju boriti za vlastita im- uskraćena prava. Itekako ZNAMO da smo “bitni”, kao što ste i Vi, X.Y., bitni.

“Koncept nije loš, međutim aktivizam je potrebno provoditi svakodnevno, u edukaciji te komunikaciji s ljudima, razgovoru i raspravi jedan na jedan. Upravo to nedostaje Prideu. Cijeli događaj odiše agresivnošću, predstavljaju se krive vrijednosti te je nerijetko i sam istup jako vulgaran.”

– Udruga R!špet aktivna je 365 (366) dana u godini, samo se potrebno informirati. Također, svakodnevni aktivizam možemo negirati tek onda kada poznajemo osobu koju prozivamo da to ne radi. Pretpostavljam, skromno, da nas osoba X.Y. ne poznaje. Moju malenkost- sigurno ne. Nadalje, Pride nije “jedan na jedan princip”- logika nalaže da pet stotina ljudi, koliko je bilo sudionika povorke, isključuje varijantu “jedan na jedan”. Da je osoba X bila na pride-u, usput, svjedočila bi i takvim komunikacijama. Agresivnošću?! Nemam komentar na to, to je besmislica na koju neću trošiti riječi. Vulgarnost?! Molim jedan jedincati primjer, pa se možda zapitam.

“Također, osobito me smeta vrijeđanje vjere i skoro pa fašističko vrijeđanje drugih odlika razmišljanja, pa se pederi i lezbe koji se predstavljaju kao jako tolerantni nečesto oboružaju netolerancijom prema ostalima.”

– Split Pride, R!špet, Kontra i Iskorak se ne bave “vjerom”. Vjera je osobna stvar i nemamo ni najmanju potrebu referirati se na nečiju vjeru. Uzgred budi rečeno, postoje religiozne LGBT osobe- to je dovoljno kazati. Nešto ne može biti “skoro fašističko”. Fašizam je, trebalo bi znati, eksplicitan i ne postoje stupnjevi fašizma. Dalje, mi ne ističemo toleranciju, jer, semantički i semiotički tolerancija podrazumijeva onu: “toleriram, ALI dalje od mojih očiju”. Jedino što mogu dodati je da tolerirati netoleranciju izričito nikada nećemo, da ublažim stav. Možda zvuči arogantno, ali, vjerujte, duboko je promišljeno i na svom mjestu. Isto tako, ne postoje “ostali”- ljude ne dijelimo po pitanju seksualnosti. Građanke i građani Republike Hrvatske moraju imati ista prava i obveze. sve ostalo je upravo- fašizam i daljnja segregacija.

“(…) međutim često se u samom prideu mnogo manje spominju prava pa sve skupa prelazi u ekces, kao da sudionici i organizatori vape za krvlju i nasiljem prema njima kako bi se mesijanski predstavili kao žrtve misleći da je to jedini način senzibiliziranja javnosti. Pritom se sve pretvara u kult žrtvovanja nekolicine ljudi za opće dobro.”

– Ovdje možemo prepoznati dvije stvari- nedovoljnu educiranost o tematici i veliku i zlonamjernu laž. više ne bih rekao o tome.

“Medijski istupi pojedinaca iz LGBT pokreta su također uvredljivi cak i za velik broj homoseksualaca, što znam iz osobnog iskustva. Primjerice gostovanje Mime Stanic kod Stankovica Nu2 je zaista bilo teško gledljivo, jer upravo takvi istupi narušavaju poziciju komoseksualaca u društvu. Ona je u samo sat vremena predstavila sve situacije protiv kojih su se žene godinama borile kad su tražile sva svoja prava, ona svoju homoseksualna obitelj vidi jako patrijahalno, sebe u ulozi velikog oca, a svoju djevojku kao podložnu submisivnu glupaču koja nema pravo na mišljenje te prati svoju očinsku figuru kroz život, slijepo i bez pogovora. Ne bi li se homoseksualci trebali boriti upravo za ravnopravnost koju bi također trebali primjenjivati i u svojim vezama? Nadalje, situacija se dovodi do apsurda kad dođe do pitanja posvajanja djece, od čega smo miljama daleko jer je toliko više gorućih pitanja i problema koje muče homoseksualce.”

– Gospodine X, ljutite me. Baratate riječima kao da igrate tenis teniskim reketom na koji ste zaboravili mrežu staviti, a ni loptica ne ide prema Vama, već jedno čitav teren desno od Vas. Hoću reći, treba poznavati psihologiju da bismo mogli baratati analizama ličnosti. osim toga, optužiti nekog da svoju djevojku smatra “glupačom” može samo nezrela osoba koja ne zna slušati, barem ne nedjeljom oko četrnaest sati. Kad novinar ili novinarka kaže da Ste mladi onda vjerojatno misli da idete u osnovnu školu- ne dajte se uvrijediti, mladi gospodine X. što se tiče posvajanja djece, opet ne razumijete poantu potpune ravnopravnosti, a na meni nije da Vas educiram- ovdje je premalo prostora za to, ali budite sigurni da “miljama daleko” može značiti i dvije milje, a što je svega par koraka pješke, figurativno rečeno. Sva pitanja prava LGBT osoba u Republici Hrvatskoj su “goruća pitanja”- i to treba razumjeti.

“Bitno je shvatiti da pride u Splitu i Zagrebu nisu svi homoseksualci, to je samo jedan dio, manjina homoseksualaca koji imaju hrabrosti samo jedan dan u godini nositi opskurnu odjeću i ponašati se van društvenih normi, rasklašeno i divlje, te pritom ta slika zasigurno nije ugodna jednoj obitelji i djeci u vrtićkoj dobi od primjerice 6,7 godina kojima je neshvatljivo zašto je dečko u Barbie minici a njegove bradavice su spojene lancem te ga netko liže po pazuhu. Naravno, karikiram, ali to je tužna hrvatska stvarnost pridea.”

– Samo ću jedno reći: Gospodin X.Y. ima toliko hrabrosti da se skriva iza matematičkog znakovlja, a daje si za pravo suditi o onima koji “samo jedan dan imaju hrabrosti”. Ovo me podsjeća na teatar apsurda, pa neću komentirati. Što se tiče probušenih bradavica i Barbie suknjica, molio bih dokaz! Pih!

“(…)”

– Izgubio sam potrebu dalje komentirati. Iz dva razloga. Prvi je razlog taj što, evidentno, kod osobe X.Y. isplivava autohomofobija. Drugi je razlog taj što čisto sumnjam u autonomnost podatka da je osoba X.Y., tko god ona bila ili bio uopće pripadnik ili pripadnica zajednice. da je tako, znala bi ili bi znao tematiku i ne bi mlatila ili mlatio praznu slamu. A gospodinu Toniju Bedalovu, članu novinarske sekcije Trokuta mladih Kaštela bih srdačno preporučio da istraži što to znači novinarstvo i da nauči da novinarstvo uključuje provjeru informacija prije nego li ih copy-paste-a, a to znači novinarsku etiku. Dezinformiranje ne spada u granu novinarstva, već šarlatanstva. pretpostavljam da će moj komentar biti pobrisan, ali će to potvrditi svaku moju riječ. Ionako imam malo volje za ovakve bedastoće.

Nikog nisam htio uvrijediti, ali mi etika ne dozvoljava prešutjeti prešućeno.

R!špet [poštovanje, poštivanje]

ljubomir Mateljan
koordinator udruge R!špet

Comments are closed.